GAZEL O MOSTARU

Ko bi mogo opjevati redom

Sve ljepote divnoga Mostara

Zar se cudis, srce, sto ga ljubim

Sa ljubavlju sinovskoga zara?

O, ne ima na ovome svijetu,

Ako nema sred bajnoga raja,

Bistre vode i svijezega zraka,

Sto covjeka sa zdravljem opaja!

Ko ga gleda, zivot mu se mladi

A dusa mu u nasladi pliva,

Svaki kraj mu i svako mjestance

Zadivljene oci podraziva.

S vocem, s vodom i ostalim miljem

On je druga Sirija na svijetu

E, bi reko da je rajska basca

Ko ga vidi u majskome cvijetu.

S dvije kule velika cuprija

Pruzila se preko rijeke carne,

Te sa svojim velebnijem lukom

Pricinja se poput duge sarne.

Cio svijet da obidje s redom

Ne bi naso onakova svijeta;

On je majdan darovitih ljudi,

Seher Mostar ures je svijeta.

To je gnijezdo slavnije' junaka

I na peru i na bojnom macu;

ko od vazda i sada iz njega

S dan na dan velikani skacu.

Neka sute indijske papige

Neka svoje ne kazuju glase,

O, dervisu! Ti si danas slavuj,

Koji pjeva svog Mostara krase.

Derviš-paša Bajezidagić