GAZEL O MOSTARU

Ko bi mog'o opjevati redom

Sve ljepote divnoga Mostara,

Zar se čudiš srce, što ga ljubim

Sa ljubavlju sinovskoga žara ?

Ovo ne ima na ovome sv'jetu,

Ako nema sred bajnoga raja,

Bistre vode i svježega zraka,

Što čovjeka sa zdravljem opaja!

Ko ga gleda, život mu se mladi,

A duša mu u nasladi pliva.

Svaki kraj mu i svako mjestašce

Zadivljene oči podraživa.

S voćem, vodom i ostalim miljem

On je druga Sirija na sv'jetu,

E bi rek'o da je rajska bašča,

Ko ga vidi u majskome cv'jetu.

S dvije kule velika ćuprija

Pružila se preko rijeke čarne,

Te sa svojim velebnijim lukom

Pričinja se poput dûge čarne.

Cio svijet da obiđeš redom,

Ne bi naš'o onakova svijeta.

On je majdan darovitih ljudi,

Šeher Mostar ures je sv'jeta.

To je gnijezdo slavnije junaka

I na peru i na bojnom maču;

Ko odvazda i sada iz njega

S dana na dan velikani skaču.

Neka šute indijske papige -

Neka svoje ne kazuju glase,

O, Dervišu! Ti si danas slavuj,

Koji pjeva svog Mostara krase.